SSD ili HDD – osnovne informacije, prednosti i mane

SSD (eng. Solid-state drive) postaju sve zastupljeniji i zamjenjuju hard diskove (HDD). Prije nekoliko godina nisu bili pouzdani jer se tehnologija još razvijala. Bili su dostupni samo sa malim kapacitetom memorije i bili su prilično skupi. Ali to sve se mijenja sa razvojem SSD tehnologije.

Tradicionalni hard diskovi su bazirani na magnetnoj tehnologiji. Podaci su pohranjeni na diskove preko kojih se pomiče sklop sa magnetnim glavama kako bi sa određenih pozicija čitali ili pisali podatke.

Prednosti hard diskova se ogladaju u tome što su zasnovani na dokazanoj tehnologiji, daleko su jeftiniji od SSD po količini memorije, a također su dostupni sa većim kapacitetom u odnosu na SSD.

Kao mane možemo navesti to što su hard diskovi mehanički uređaji i kao takvi su skloni habanju što vremenom dovodi do usporavanja u njihovom radu. Također su osjetljivi, te udarci ili stresovi mogu dovesti do prestanka rada hard diska, a pored toga u odnosu na SSD troše više struje i teži su.

SSD su isti kao i USB stikovi, ali imaju veće kapacitete. Umjesto na magnetnim pločama, podaci su pohranjeni na memorijskim čipovima baš kao i kod USB stikova. SSD imaju kontrolere koji pomažu pri čitanju i pisanju podataka. Interni SSD su montirani u računarima ili laptopima, dok eksterni imaju kućište i mogu se povezati sa računarom preko USB-a (slično kao interni i eksterni hard diskovi). Brzina pisanja podataka kod SSD može ići do 550 MB/s.

Prednosti SSD se vide u izuzetnoj brzini čitanja i pisanja podataka (pokretanje operativnog sistema, prikaz slika i videa, pokretanje softvera ili računarskih igara). Daleko su lakši od hard diskova i nisu mehanički uređaji te stoga nisu tako osjetljivi kao hard diskovi. Ne troše toliko struje kao hard diskovi, što je posebno važno kod laptopa kada se koristi struja iz baterije.

Mane se ogledaju u dosta višoj cijeni u odnosu na hard diskove po kapacitetu. SSD ne traju toliko dugo kao hard diskovi i postoji određen broj puta koliko se podaci mogu pisati ili čitati prije nego se memorijske ćelije počnu kvariti. Ali to se dešava kod izuzetno velikog opterećenja i intenzivnog korištenja kada se prekoraći prag pisanja (terabajti zapisa).

Trenutno se kapacitet SSD kreće od 128 GB pa do 4 TB. Naravno, 4 TB SSD će biti ekstremno skupi. Ali za profesionalce koji zahtijevaju veoma velike brzine čitanja i pisanja, što ova tehnologija omogućava, te cijene mogu biti isplative. Ipak, konstantno pisanje i čitanje podataka na SSD će dovesti do bržeg trošenja SSD nego kada se koriste samo za pokretanje operativnog sistema. Mnogi korisnici će koristiti SSD kao njihov primarni disk za pohranu operativnog sistema i softvera koji se često koristi, dok će druge podatke pohranjivati na HDD.

SSD su također dostupni u nekoliko formi – SATA, AIC, M.2 i U.2.

SATA SSD su standardna izvedba u sličnom pakovanju kao 2,5 inčni hard diskovi i povezani su kablovima kod desktop računara i preko konektora u laptopima.

AIC SSD moraju biti povazeni sa matičnom pločom na način kao što su povezane grafičke ili audio karte ili modemi.

M.2 SSD su slični RAM modulima i treba da budu postavljeni u određene slotove (utore) u laptopima ili desktopima. S obzirom da su veoma maleni to se dosta koriste u ultratankim laptopima koji su danas dostupni na tržištu.

U.2 SSD izgledaju slično kao SATA ali im je konektor drugačiji. Obično su prisutni u serverskim konfiguracijama.

SATA SSD su jeftiniji od SSD-a u ostalim formama. Ukoliko laptop ima samo jedan M.2 slot, ne postoji druga opcije nego nabaviti istu vrstu SSD prilikom nadogradnje.

SSD se proizvode od strane više kompanija kao što su Kingston, Samsung, Western Digital, Crucial, Transcend, Seagate, Hewlett-Packard (HP), SanDisk, Hyper X i druge kompanije.

Sa stanovišta spašavanja podataka treba napomenuti da broj proizvođača, odnosno raznovrsnost serija SSD itekako utiče na složenost procesa kao i opreme koja se koristi pri spašavanju podataka sa SSD u odnosu na HDD. Također, obzirom da su hard diskovi mnogo duže na tržištu, to su metode spašavanja podataka sa istih mnogo razvijenije u odnosu na SSD, a također i same vrste mogućih kvarova koji dovode do prestanka rada medija za pohranu podataka su više „standardizovane“. Sama tehnologija izrade i funkcioniranja HDD (mehanički) koja se razlkuje od tehnologije na kojoj su bazirani SSD uslovljava i različite metode, odnosno korištenje različitie tehnologije u procesu spašavanja podataka.